Analiza u fokus stavlja neizostavno pitanje kad je reč o napadima na medijske radnike: Koliko su tužilaštva u svom postupanju efikasna i na koji način, shodno odredbama Zakonika o krivičnom postupku,[1] primenjuju ovlašćenja koja imaju u odnosu na policiju? Analiza prati bazu podataka načinjenu na osnovu materijala pribavljenog iz javnih tužilaštava za period od 1. januara 2020. do 31. decembra 2024. godine.
Medijska i novinarska udruženja kontinuirano se bave problemima koje rađa (ne)efikasnost postupanja kako Ministarstva unutrašnjih poslova tako i tužilaštava. Kao primer koji dobro ilustruje dinamiku postupanja navodi se slučaj napada na Vuka Cvijića od strane Milana Lađevića. Napad se dogodio krajem maja 2024. godine, u centru Beograda, a MUP-u su bili potrebni meseci da nadležnom tužilaštvu pošalje snimke sa nadzornih kamera. Zbog navedenog slučaja i drugih slučajeva u kojima su žrtve bile medijski radnici, valjalo je razložiti korake koje prave Ministarstvo unutrašnjih poslova i nadležna tužilaštva, i s tim u vezi razmotriti, s jedne strane, šta tužilaštvo može učiniti u situacijama kad MUP ne deluje efikasno, koja mu zakonom garantovana ovlašćenja stoje na raspolaganu i, s druge strane, koliko često koristi svoje mogućnosti odnosno koju od svojih mogućnosti najčešće koristi.
Analiza u svom završnom delu postavlja pravac dva put: onog kojim javni tužioci biraju da idu i onog kojim bi mogli da idu.
[1] ,,Sl. glasnik RS”, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013, 55/2014, 35/2019, 27/2021 – odluka US i 62/2021 – odluka US