U osvrtu na civilno društvo i proteste u Srbiji, ukazuje se da su protesti širom zemlje nastavljeni tokom cele godine, posle pada nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. kada je poginulo 16 osoba, sa navodima o korupciji koja je dovela do tog pada, i koji su se proširili na rasprostranjenu zabrinutost o rasformiranju demokratskih institucija.
U izveštaju HRW navodi da su vlasti ponekad koristile prekomernu silu protiv demonstranata uključujući i upotrebu suzavca.
HRW prenosi izveštaj nevladine grupe CIVICUS koji ukazuje da su aktivisti i grupe civilnog društva suočeni sa zastrašivanjima, nadzorom i sudskim gonjenjem vezanom za proteste, uz navod da je više od 400 ljudi privedeno početkom jula, i da je bilo verodostojnih navoda o maltretiranju u pritvoru.
Ovakvo suzbijanje protesta, navodi HRW, kritkovali su stručnjaci UN, komesar Saveta Evrope za ljudska prava i zvaničnici EU.
Navodi se da je skočio broj napada na novinare tokom protekle godine, i da je od januara do septembra Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) zabeležilo 84 fizička napada i 113 pretnji novinarima. NUNS je zabeležio 59 slučajeva kada je policija uhapsila novinare, upotrebila fizičku silu, pretila njihovoj bezbednosti ili odbila da ih zaštiti kada je bila obavezna da to uradi.
Navodi se da su u avgustu uniformisani policajci na antivladinim protestima gurali i udarali novinare iako su imali vidljive pres prsluke i iskaznice, da su otimali ili razbijali kamere i telefone, kao i da su medijske grupe osudile to delovanje kao namernu opstrukciju slobode medija.
Kao primer, opisuje se slučaj kada je policija tukla snimateljku Mariju Čolaković pendrecima na protestu u Beogradu, iako je ona bila jasno označena kao novinarka, i da je tada zadobila vidne povrede nogu i ruku.
Takođe se navodi da je u septembru, tokom protesta protiv policijske brutalnosti u Novom Sadu, policija za suzbijanje demontracija upotrebila preteranu silu i privela novinare iako su imali vidljive oznake da su pripadnici medija.
U februaru, navodi HRW, u identičnim Viber porukama sa istog srpskog broja, ciljane su dve novinarke BIRN-a sa špijunskim softverom "Pegasus", dodajući da u trenutku pisanja izveštaja nije jasno da li vlasti istražuju taj slučaj.
I dalje ostaje problem takozvanih SLAPP tužbi koje se najčešće koriste protiv medija kako ne bi izveštavali o određenim temama, piše HRW dodajući da su istraživački mediji u maju kao odgovor na to pokrenuli mrežu medijske solidarnosti da se bore protiv takvih tužbi.
Kada je reč o pravima žena, u izveštaju se ukazuje da u Srbiji postoji pravna zaštita za žene uključujući Strategiju o jednakosti polova 2021-2030, ali da je primena slaba. Navodi se da je i dalje učestalo nasilje zasnovano na polu, i da i dalje postoje razlike u platama i ekonomske nejednakosti, kao i da su žene iz marginalizovanih grupa, pogotovo Roma, suočene sa povećanom diskriminacijom i nejednakim pristupom zdravstvu.
Osvrćući se na odgovornost za ratne zločine, u izveštaju se navodi da je između januara i septembra prošle godine Tužilaštvo za ratne zločine pokrenulo osam novih istraga za ratne zločine, gde su imenovani osumnjičeni, kao i još 15 istraga protiv nepoznatih počinilaca. Do septembra, pred srpskim sudovima bilo je u toku 20 predmeta protiv 44 optužena, a tekući postupci obeleženi su znatnim kašnjenjima, piše HRW.
Navodi se da je u septembru beogradski Viši sud oslobodio bivšeg komandanta bosansko-srpske vojske Drinskog korpusa Milenka Živanovića optužbi da je naredio i učestvovao u prinudnom preseljenju bosanskih civila iz Srebrenice u julu 1995. godine, što se završilo genocidom više od 8.000 bosanskih muškaraca i dečaka i proterivanjem oko 40.000 žena, starijih i dece.
Takođe se navodi primer u kome je beogradski Apelacioni sud povećao presudu Danku Vladičiću sa devet na 12 godina zatvora posle žalbe tužilaštva. On je proglašen krivim 2022. godine za ubistvo dvoje bosanksih civila u Brodu na Drini 1992. godine, a tela žrtava i dalje nisu nađena.
Kompletan izveštaj dostupan na ovom linku.
Autor: Beta
Izvor: N1