Studentski i građanski protesti, ubistvo na Senjaku koje je otvorilo pitanja o vezama policijskih struktura sa kriminalnim grupama, izveštavanje o Srpskoj pravoslavnoj crkvi i patrijarhu, te poseta predsednika Srbije Kini – samo su neki od povoda za napade.
Prvi put za deset meseci, od kada SĆF sprovodi ovaj monitoring, najveći broj napada zabeležen je u izjavama predsednika Srbije Aleksandra Vučića (27), iako je on i ranije redovno bio u vrhu ove liste.
Za njim slede:
- narodni poslanik SNS-a Nebojša Bakarec (25)
- narodni poslanik i predsednik poslaničke grupe SNS-a Milenko Jovanov (17)
- predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić (13)
- predsednik SNS-a i savetnik predsednika Srbije Miloš Vučević (9)
- ministar za javna ulaganja Darko Glišić (7)
- narodni poslanik SNS-a Vladimir Đukanović (6)
U napadima na novinare i medije učestvovalo je još 19 zvaničnika, među kojima i ministri informisanja Boris Bratina, kulture Nikola Selaković, finansija Siniša Mali, evropskih integracija Nemanja Starović, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski, potpredsednica Pokrajinske vlade Sandra Božić, gradonačelnik Novog Sada Žarko Mićin, direktor vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković, kao i narodni poslanici i članovi predsedništva SNS-a. Svoj doprinos dali su i Opštinski odbor SNS-a Voždovac, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Više javno tužilaštvo u Beogradu.
I ovog meseca najviše napada bilo je usmereno na redakcije N1, Novu S, Danas i Radar. Na meti zvaničnika bili su i Radio-televizija Srbije, portali Autonomija, Srbin info i 021, Novinska agencija Beta i istraživačke redakcije KRIK i CINS.
Aktuelni protesti studenata i građana i dalje su jedan od ključnih okidača za napade: Miloš Vučević je za „medijske platforme u vlasništvu Dragana Šolaka” rekao da su „ključni dobošar svega što se radi”, dok je Darko Glišić tvrdio da „ova propagandna glasila zavađaju ljude, zatruju i probude najgore moguće emocije” i da „blokaderski mediji imaju moć da isperu čoveku mozak”.
Zvaničnici ne predstavljaju kritičke medije samo kao „propagandne servise” i „megafone” ovih protesta, već im pripisuju i aktivnu ulogu u njima, optužuju ih za finansiranje iz inostranstva, kao i da je njihov cilj da naštete državi. Siniša Mali je, na primer, za N1 i Novu S rekao da su „sredstvo za rušenje Srbije u rukama nekog Šolaka, nekih moćnika, nekih stranih službi, svih onih koji ne žele dobro našoj Srbiji”.
Studentski protesti i obeležavanje Dana nezavisnosti Crne Gore bili su povod da se, u najmanje 15 slučajeva, napadnu i „crnogorski”, „podgorički”, „milogorski”, „sarajevski”, „prištinski”, „hrvatski” i „ustaški” mediji. Srpski zvaničnici su ove medije predstavili kao „perjanice” ili „medijsko-političke platforme za sprovođenje obojene revolucije”, čiji je interes „rušenje” Srbije i predsednika Aleksandra Vučića sa vlasti.
Izveštavanje medija o „slučaju Senjak” – ubistvu A.N. koji se u javnosti povezuje sa kriminalnim grupama i hapšenju tadašnjeg načelnika beogradske policije Veselina Milića zbog sumnje da je učestvovao u prikrivanju zločina – izazvalo je niz negativnih reakcija zvaničnika i institucija.
Vest da je, posle Milićevog hapšenja, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić završio u bolnici, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije primereno demantovalo, već je pojedine redakcije optužilo za „sramotno, bezobzirno i krajnje neprofesionalno plasiranje dezinformacija”, koje „narušavaju stabilnost i unose nemir među građane”.
Kasnije izveštavanje o ovom ubistvu MUP je ocenio kao pokušaj da se diskredituje rad državnih organa i kriminalizuje čitav bezbednosni sistem Srbije. Više javno tužilaštvo je medijske izveštaje nazvalo „širenjem paušalnih i neproverenih informacija”, usmerenim na ometanje istrage.
Takve reakcije ne mogu se posmatrati izvan šireg konteksta: prorežimski mediji godinama, bez posledica, objavljuju detalje iz istraga, sudskih postupaka i policijskih akcija, dok su njihove kamere često na mestima na kojima postupaju policija i tužilaštvo. Jedan od primera je i izveštavanje Informera nakon smrti studentkinje Milice Živković na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kada je objavio fotografije preminule studentkinje sa lica mesta, pratio pretres Rektorata i fakulteta, iznosio detalje o tome šta je navodno pronađeno, pa čak i detalje iz obdukcionog nalaza.
Zato je selektivno pozivanje na odgovornost medija zbog izveštavanja o ubistvu na Senjaku očigledan nastavak pritiska na kritičke redakcije: ono se ne zadržava na upozorenjima o profesionalnim standardima, već predstavlja grube optužbe na račun medija koje dolaze od državnih organa, uprkos tome što oni ni na koji način ne smeju da se mešaju u njihov rad.
Deo napada zabeleženih u maju zasnivao se na optužbama da pojedini mediji ne samo da se ne zalažu za vrednosti koje čuvaju srpski nacionalni identitet i koje su u interesu srpskog društva, već i uporno rade protiv njih.
Nezadovoljan načinom izveštavanja o patrijarhu Porfiriju, Nebojša Bakarec je Novu S optužio da, „kao ustaše”, satanizuje, kriminalizuje i dehumanizuje Srpsku pravoslavnu crkvu i patrijarha Porfirija, kao i da vodi „kampanju za uništenje ili ukidanje SPC”.
Nikola Selaković rekao je da N1 i Nova, kao „medijski ogranak grupe za pritisak na srpske institucije”, pokušavaju da „pod udar prazne kritike dovedu institucije koje vekovima čuvaju duhovni, kulturni i nacionalni identitet srpskog naroda”.
Po sličnom obrascu političari su komentarisali i izveštavanje o poseti predsednika Srbije Kini. Prilozi pojedinih redakcija o tome nisu predstavljeni kao legitimna kritika, već kao dokaz da ovim medijima nisu važne investicije, međunarodni položaj i državni interesi Srbije.
Informaciju da su „tajkunski mediji” posetu opisivali kao „rijaliti”, Vučić je prokomentarisao:
„Ako oni imaju nešto važnije, ako misle da je važnije da se bacaju kontejneri po ulicama, da se napada policija (...) Ako je to važnije od dovođenja investicija, od prijateljstva sa ovakvim narodom (...) nek nastave o tome da izveštavaju.”
Narodna poslanica Biljana Pantić Pilja podrugljivo je komentarisala izveštavanje „blokaderskih medija” o poseti Kini, ističući da „nisu pisali o investicijama i o sporazumima koji su potpisani, zato što valjda sve što je dobro za našu zemlju nije dobro za njih” i pitajući novinare: „Ljudi, da li ste vi normalni?”
Izvor: Slavko Ćuruvija fondacija