Novinari položili cveće na spomenik ubijenoj šabačkoj novinarskoj ekipi: „Za nezaborav Dejana, Bore, Amidže i Sretana“

Objavljeno: 09.10.2026.

Na spomenik novinarima Dejanu Milićeviću, Zoranu Amidžiću, Bori Petroviću i Sretanu Iliću, ispred „Zgrade Glasa Podrinja“ iz koje su pre 35 godina krenuli na poslednji novinarski zadatak, novinari šabačkih redakcija, danas su položili cveće. Okupljenima se obratila Tanja Dimitrić Mijailović, urednica dopisništva RTS-a u Šapcu.

Foto: Šabačke novosti Foto: Šabačke novosti

„Ovo ćutanje govori više od bilo koje reči. Hvala vam što ste i ove godine sa nama ovde, da se zajedno podsetimo na našu ekipu, na naše prijatelje, poznanike, saradnike, na prijatelje naših prijatelja, roditelja, kolega i bilo koga drugog. Da ukažemo na iluzornost ratnih zbivanja i na težinu našeg novinarskog posla. Bili su uzor profesije, bili su, svi znamo, ekipa kojoj se verovalo. Nažalost evo i posle toliko godina i dalje se čekaju odgovori na brojna pitanja. Čeka se, nažalost, i na odgovornost onih koji su to počinili“, rekla je novinarka Tanja Dimitrić Mijailović.

Tri i po decenije nakon ubistva novinarske ekipe iz Šapca, na Baniji, niko nije odgovarao. I dalje novinari u Šapcu i novinarska udruženja postavljaju ista pitanja, „Zašto?“ i „Ko je to učinio?“.

Foto: Šabačke novosti

„Nakon 35 godina, kao zalog profesiji, kao zalog kolegijalnosti i ljudskosti, mi ali i sve buduće generacije zato imamo odgovornost veću, da i posle 35 godina i ubuduće, za nezaborav ostane ova naša šabačka novinarska ekipa. Mi smo im bar toliko dužni. Hvala vam što svi zajedno delimo ovaj dan i što će u ovoj novinarskoj četvrti ostati bar podsećanje na ono šta su oni uradili. Neka zato i ova ulica i dalje uvek nosi njihovo ime, ovaj spomenik da nas podseća na njih, kad dolazimo u zgradu odakle su oni zašli, i da budemo svesni čemu stremimo u ovim našim profesionalnim vodama. Neka nas vodi istina, pravičnost, znanje i ljudskost. To nam uvek treba“ istakla je Dimitrić Mijailović.

Beli civilni automobil u kom se tog dana nalazila ekipa RTS napadnut je iz zasede i izrešetan 9. oktobra 1991. godine. U istraživanju koje je objavio UNS, na osnovu odbukcionih nalaza moguće je zaključiti da su postojala bar tri napadača, koji su, kada je vozilo naišlo, zapucali iz zasede.

Na inicijativu porodice i prijatelja, šabačka ulica iz koje je ova ekipa RTS krenula na poslednji novinarski zadatak danas nosi njihovo ime. 

Izvor: Šabačke novosti

+