Pravosudni kantar

Objavljeno: 28.09.2022.

Vranjski OK radio je prošle nedelje navršio 27 godina postojanja. Svašta pamte. Mnogo toga su doživeli i preživeli. Sve dok se nije pojavio Dejan Nikolić Kantar od kojeg ih mogu spasiti pravosuđe i vlast. Pod uslovom da hoće i žele. A mogu i moraju.

Prostorije OK radija (foto: Insajder TV) Prostorije OK radija (foto: Insajder TV)

Piše: Veran Matić

Planiram da budem ponovo u Vranju u petak, 30. septembra na novom ročištu u sklopu suđenja pomenutom Kantaru i njegovoj ekipi. Želim da lično pružim podršku hrabrim koleginicama iz Vranja i svima koje nije obeshrabrila oslobađajuća presuda za lepljenje plakata preteće sadržine sa mojim likom. Dok su počinioce prvostepeno oslobađali, odvijao se paralelni proces u kojem je optuženi Nikolić rođenom bratu preneo vlasništvo nad kladionicama što je indikativan gest za nekoga ko se preteći srčano brani da je nevin.

Ne bi valjalo da ročište u Vranju krene putem kojim ide suđenje za paljenje kuće Milana Jovanovića. Nakon skoro četvrogodišnjeg istražnog i sudskog postupka i svih mogućih opstrukcija, odbrana Dragoljuba Simonovića je na poslednjem ročištu fokus prebacila na političko polje optužujući  Jovanovića da je Simonović zapravo njegova žrtva i da je on meta višegodišnjeg sudskog procesa putem kojeg se obara politički rejting tuženog. Iz dosadašnjeg vranjskog iskustva, naslućujem da će odbrana Dejana Nikolića Kantara, osokoljena oslobađajućom presudom za lepljenje plakata, krenuti sličnim putem… Da ne bude posle da nisam upozorio na vreme šta će se događati i šta bi trebalo sprečiti. I da se posle čudimo kako smo stigli tamo gde se sada nalazimo u višegodišnjem pravosudnom mrcvarenju Milana Jovanovića i Jele Deljanin.

To je realan opis trenutnog stanja sudskog procesa zbog kojeg Srbija neće do daljeg načiniti pomak na godišnjim listama medijskih sloboda. Da ne pričam o značaju javne sednice Apelacionog suda zbog ubistva Slavka Ćuruvije koja je zakazana za početak decembra. Godinu dana čekamo stav Apelacionog suda povodom prvostepene osuđujuće presude. Nakon skoro četvrt veka od ubistva i osam godina suđenja, nema više mogućih formalno-pravnih koraka za kretanje unazad. Tačnije, veliki, ogroman korak unazad sa nesagledivim posledicama biće sve što nije potvrda dve dosadašnje osuđujuće presude. Zato bi valjalo na pravi način pravosudno zatvoriti ovu ružnu, tragičnu i opterećujuću priču i time pokazati da ova država, društvo i pravosuđe imaju snage da se obračunaju sa demonima prošlosti. Neko mora da usmeri moralni vektor svima koji četvrt veka imaju dilemu gde su pravo i pravda i gde Srbija 2022. godine treba da se svrsta i šta treba da osudi. Nema nam spasa ni ozdravljenja dok ne smognemo snage da to sami uradimo.