Presuda kao čestitka

Objavljeno: 09.12.2021.

Prvostepenu presudu za napad na Daška Milinovića koju smo dobili 8. decembra 2021. doživljavam kao svojevrsnu pravosudnu čestitku povodom prve godišnjice Radne grupe za bezbednost i zaštitu novinara. Nemanja Kovačević osuđen je na kaznu zatvora od 1 godine i 2 meseca, Uroš Savatić na deset meseci kućnog pritvora, a Miloš Erdeljan na 1 godinu i 4 meseca za podstrekavanje.

Piše: Veran Matić

Efikasno reagovanje Radne grupe za zaštitu i bezbednost novinara nakon napada na kolegu Milinovića, koji je rezultirao lakšim povredama, u aprilu ove godine u Novom Sadu svojevremeno sam okarakterisao kao primer dobre prakse koji treba slediti u daljem radu ovog tela. 

Dovoljno sam o očekivanjima, dosadašnjem radu, opstrukcijama, problemima i dometima pisao na ovom mestu da bi se ponavaljao na „okrugli“ datum. Neka o tome drugi pišu i neka analiziraju. Moje je samo da podsetim da je prošlo godinu dana za koje mislim da su mogli da budu mnogo bolje iskorišćeni. Mislim da odgovornost za takvo stanje možemo podeliti na sve aktere, deleći je u skladu sa njihovim ingerencijama, iskrenom zainteresovanošću i nedovoljnom političkom voljom. Ostali smo negde na pola puta, a realno smo svi zajedno mogli više. Šteta.

Nedavno je Međusektorska radna grupa za slobodu izražavanja i medija Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji uputila zahtev nadležnim institucijama Republike Srbije da hitno obezbede prostor u kojem će novinari i novinarke na bezbedan način obavljati svoj posao, naročito na lokacijama i u vreme važnih društvenih događaja, kao što su javna okupljanja. Zahtev je upućen između dva važna događaja – objavljivanja izveštaja Evropske komisije i sada već izvesnog otvaranja jednog klastera. 

Svestan sam da stanje u domenu bezbednosti nikada nije bilo idealno – poslednji primeri sa prošlonedeljnih protesta umnogome su me podsetili na slične događaje iz burne prošlosti. Na to u svom intervjuu podseća i Nikola Radišić koji je često bio na udaru zbog tema o kojima je izveštavao još u vreme nekadašnje televizije B92. Činjenica da je bezbednost novinara i novinarki oduvek bila aktuelna tema ne daje nam za pravo da se opuštamo i pored određenih pomaka u domenu preventive, prioritetnog tretiranja napada na medijske radnike, ustanovljavanja mreže tužilaštva i policije, moguće izmene Krivičnog zakona… 

Ovdašnja misija OEBS nam u tome dosta pomaže i zato ovom prilikom želim da ukažem na bitnu publikaciju koja se nedavno pojavila pod okriljem predstavnice za slobodu medija Tereze Ribeiro. Izveštaj o zloupotrebi pravosudnog sistema za napade na medije dolazi u pravom trenutku kada se usložnjavaju modaliteti pritisaka po raznim osnovama koje ističe predstavnica za slobodu medija, sumirajući da „pravno uznemiravanje može predstavljati ozbiljnu pretnju po bezbednost i ekonomski položaj medija i medijskih radnika, a ima i zastrašujući efekat na medijski pluralizam, podrivajući slobodu novinara“.

Izveštaj sistematizuje slučajeve u kojima je zakon zloupotrebljen sa idejom ometanja rada novinara i drugih medijskih radnika, kao sredstvo odmazde usled istraživačkih aktivnosti ili tokom svakodnevnog izveštavanja. Pomenuto uznemiravanje ima više oblika – od administrativnih sankcija, krivičnog gonjenja do dugotrajnih, opsežnih i skupih građanskih parnica pokrenutih od strane moćnih pojedinaca i organizacija koje često karakterišemo i kao SLAPP tužbe. Jedan od poslednjih primera te vrste je tužba Millenium tima protiv nekolicine ovdašnjih medija. Tuženi Saša Stojković Babačko iz Infovranjskih nas je nažalost zauvek napustio ne dočekavši da svedoči na zakazanom ročištu.  

OEBS izveštaj navodi 11 preporuka za države članice. Neke od njih su kod nas prevaziđene ukidanjem klevete, ali su neke i dalje veoma aktuelne poput:

  • Preporuke vlastima država učesnica da pokažu maksimalnu uzdržanost prema novinarima i drugim medijskim radnicima i da pravosuđe koriste samo kao krajnje sredstvo, obezbeđujući da svako moguće mešanje bude srazmerno legitimnom cilju i u skladu sa javnim interesom 
  • Preporuka vlastima svih država-članica da obezbede odgovarajući i istinski nezavisni sudski nadzor nad pravosudnim postupcima protiv medijskih radnika
  • Apel svim učesnicima u pravnim postupcima, a posebno sudskim organima, da budu na oprezu zbog moguće zloupotrebe prava radi političke svrsishodnosti
  • Preporuka da vlasti svih država učesnica izričito priznaju da mediji imaju pravo da izveštavaju o terorizmu i ekstremizmu i priznaju da izveštavanje o ovim temama nije isto što i podržavanje terorizma i ekstremizma
  • Preporuka da organi svih država učesnica jasno i na odgovarajući način definišu, u skladu sa međunarodnim pravom i standardima o ljudskim pravima koje uspostavljaju međuvladina tela, pravne pojmove koji se koriste u zakonodavstvu, programe i inicijative usmerene na sprečavanje i suzbijanje „ekstremizma“ i terorizma 
  • Preporuka da organi svih država učesnica obezbede zakonske proceduralne zaštitne mere koje obezbeđuju pravo novinara na neotkrivanje poverljivih podataka i izvora. Potrebna je adekvatna sudska provera pred organima za sprovođenje zakona i obaveštajnim službama agencije koje mogu pristupiti evidenciji novinara 
  • Preporuka da vlasti svih država članica OEBS-a priznaju zastrašujući efekat koji javnopravne odredbe o kleveti imaju na pravo medija da slobodno objavljuju vesti kao i pravo javnosti da prima informacije i ideje. Stoga se preporučuje vlastima svih država članica OEBS-a da se uzdrže od optuživanja novinara i drugih medijskih radnika za klevetu
  • Preporuka da vlasti svih država učesnica uklone klevetu iz njihovih krivičnopravnih akata
  • Sugestija da bi vlasti svih država učesnica mogle, ali samo kao mogući međukorak ka uklanjanju iz svih javnih prava, ukloniti klevetu iz krivičnog zakona na svoje upravnopravne statute, pod uslovom da relevantne odredbe imaju mnogo manje kazneno dejstvo i da isključuju svaki oblik pritvora 
  • Preporuka vlastima svih država učesnica da priznaju da kleveta treba da se rešava putem privatnog prava. Ograničenja mogućeg iznosa štete koja se dosuđuje za građansku klevetu treba da bude proporcionalan, kako bi se sprečio mogući zastrašujući efekat na novinare i medijske radnike ugrožavanjem njihove ekonomske egzistencije
  • Preporuka da vlasti svih država učesnica priznaju zabrinjavajući i zastrašujući efekat parnica i tužbi, pokrenutih radi cenzure, zastrašivanja, ćutanje i iscrpljivanje medijskih radnika i medija. Potrebni su neki oblici zaštite za novinare i medijske radnike protiv ovakvih uvredljivih tužbi.