Građanin drugog reda: Godinama nema kazni zbog pretećih grafita Gruhonjiću

Objavljeno: 21.02.2025.

Penzioner koji je nacrtao nacistički simbol na zgradi tadašnjeg člana Saveta REM-a Milorada Vukašinovića je osuđen, dok pretnje koje su 2020. i 2024. ispisane na zgradi u kojoj živi Dinko Gruhonjić nisu rasvetljene. Poruka ne može biti jasnija: imamo građane prvog i drugog reda, kaže Gruhonjić

Profesor i novinar Dinko Gruhonjić (foto: privatna arhiva) Profesor i novinar Dinko Gruhonjić (foto: privatna arhiva)

Pored stotina pretnji koje je primio poslednjih godina – a najnovije stigle su nakon što ga je predsednik Srbije optužio da je jedan od onih koji ruše Srbiju i stvaraju vojvođansku naciju – novinar, univerzitetski profesor i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine Dinko Gruhonjić dva puta je dosad nailazio na preteće i uvredljive grafite na zgradi u kojoj stanuje.

Prvi put u novembru 2020, drugi u martu 2024. godine. Tužilaštvo nijedan slučaj nije rasvetlilo.

U međuvremenu, zbog grafita sa nacističkim simbolom na zgradi u kojoj stanuje tadašnji član Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM), a sada kandidat za istu funkciju, Milorad Vukašinović, osuđen je penzioner, koji je za taj prekršaj platio 5.000 dinara.

Gruhonjić: Možda su nevidljive osobe osuđene na nevidljive kazne

Te 2020. godine na ulazu u zgradu u kojoj Gruhonjić stanuje ispisane su poruke „Pi*do ustaška ovo nije tvoj grad ni zemlja“ i „Smrade konjušarski“ uz nacističke simbole – kukasti krst i svastiku.

Četiri i po godine kasnije na istom mestu osvanula je poruka „Dinko-Šakiću za večni dom si spreman“, uz potpis „Srpska Vojvodina“.

Dinko Gruhonjić kaže za Cenzolovku da ni sam ne zna koliko je pretnji dosad prijavio, uključujući i grafite na ulazu u zgradu gde živi sa porodicom:

„Nije bilo sudskih procesa, bar ja ne znam da ih je bilo. Jedino ako su vođeni neki nevidljivi procesi, gde su nevidljive osobe osuđene na nevidljive zatvorske kazne.”

U izveštajima Vrhovnog javnog tužilaštva za Stalnu radnu grupu za bezbednost novinara jedine dostupne informacije o slučaju iz 2020. godine jesu da se predmet odnosi na krivično delo rasna i druga diskriminacija i da je stavljen u evidenciju nepoznatih počinilaca. Tu će ostati dok policija ne otkrije identitet onog ko je ispisao grafite i do „preduzimanja daljih dokaznih radnji”.

U slučaju iz 2024, u izveštajima piše da su nadležni razgovarali sa Gruhonjićem, da je policija izvršila tražene provere, ali da nisu otkrili identitet osobe koja je ispisala grafite, odnosno da nije snimljena kamerama za video-nadzor.

U novembru 2024. tužilaštvo je Policijskoj ispostavi Stari grad u Novom Sadu naložilo da nastavi rad i obavesti ga u slučaju da nešto novo sazna.

Gruhonjić ističe da je dosad rešen samo jedan od, kako kaže, milion slučajeva ugrožavanja sigurnosti koje je prijavio:

„Jedan slučaj, koji nema veze sa ispisivanjem grafita, okončan je po načelu oportuniteta, gde je optuženi priznao krivicu i navodno je osuđen na neki društveno koristan rad.”

On kaže da se uključio u novu akciju koju su pokrenuli građani – „Imenovanje i javno sramoćenje” – koji na društvenim mrežama „objavljuju imena i fotografije različitih nasilnika”.

„Taj metod je legitiman u društvima u kojima se masovno krše ljudska prava, a institucije ne funkcionišu. Pa barem neka ljudi vide ko im živi u komšiluku”, kaže sagovornik Cenzolovke.

RAZLIČITO PROCESUIRANJE PRETNJI NOVINARIMA I JAVNIM FUNKCIONERIMA

Tužilaštva najčešće odbacuju krivične prijave za tzv. pretnje u kondicionalu upućene novinarima (ubio bih te, prema tumačenju tužilaštva, nije krivično deo, ubiću te jeste). Takve pretnje upućene javnim funkcionerima se procesuiraju i oni koji prete bivaju osuđeni, pokazuje ranije istraživanje Slavko Ćuruvija fondacije (SĆF) i Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS).

Dva i po puta više slučajeva ugrožavanja sigurnosti predsednika Srbije dobilo je sudski epilog naspram slučajeva svih novinara zajedno, kaže se u ovom istraživanju.

SĆF i CEPRIS zaključili su da institucije nisu obezbedile ravnopravan tretman svih građana pred zakonom, ističući da novinare i javne funkcionere, u slučajevima ugrožavanja sigurnosti, štiti isti član Krivičnog zakonika (čl. 138, stav 3 KZ).

Efikasno otkrivanje penzionera koji je ispisao grafite

U decembru 2022, na zgradi u kojoj je stanovao tadašnji član Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM) i sadašnji kandidat za tu funkciju Milorad Vukašinović, ispisan je grafit SS REM, uz simbol kukastog krsta. Nešto ranije, u avgustu, na istoj zgradi osvanuo je grafit REM = kukasti krst.

Vukašinović je slučaj iz avgusta prijavio policiji, ali ne zna da li je procesuiran. On nije želeo da za Cenzolovku da zvaničnu izjavu.

Slučaj iz decembra pokrenut je po službenoj dužnosti. Tužilaštvo je ustanovilo da nema elemenata ugrožavanja sigurnosti i odbacilo je krivičnu prijavu protiv penzionera N.D.

Prekršajni sud je potom, po zahtevu tužilaštva, pokrenuo postupak.

Presudom, koju je Cenzolovka dobila od ovog suda, penzioner N.D. osuđen je na kaznu od 5.000 dinara, zbog isticanja nacističkih simbola (član 7 Zakona).

Vukašinović je, na javnim razgovorima za kandidate za novi saziv Saveta REM-a u januaru 2025, rekao kako su u to vreme napadi na tadašnje članove Saveta bili do te mere nepodnošljivi da su morali da obustave rad, a da je ovaj grafit bio „samo vrh ledenog brega”.

Za čoveka koji je ispisao grafit SS REM rekao je da je „jedna moralno izopačena ličnost” i da je „on u izjavama policiji i tužilaštvu nedvosmisleno i otvoreno rekao da je obilazio danima, mesecima stan u kojem živim, jer je bio podstaknut porukama koje je čuo na televizijama koje čine taj medijski konglomerat (Junajted grupu, prim. nov.). To je njegova izjava, ne moja”.

Prekršajni sud u presudi citira deo iskaza N.D. pred tužilaštvom, u kom se ne spominje da je on obilazio oko stana u kom Vukašinović živi, već naprotiv – da nije znao ko živi na adresi gde je iscrtao ovaj grafit.

!FOTKA PRESUDE!

Vukašinović je nezadovoljan postupanjem tužilaštva, koje nije pronašlo elemente ugrožavanja sigurnosti u njegovom slučaju:

„Novosadsko tužilaštvo nije prepoznalo potrebu da zaštiti javni interes, nego su ceo događaj prekvalifikovali u jedan vid umetničkog performansa –  (…) u običan prekršaj.”

Dinko Gruhonjić ipak vidi razliku u postupanju nadležnih u odnosu na pretnje njemu i njegovoj porodici, pošto u njegovom slučaju nije došlo ni do kakve presude:

„Mislim da poruka ne može biti jasnija: imamo građane prvog i drugog reda. Kada su novinari u pitanju, nerešavanje slučajeva napada na nas je zeleno svetlo za nastavak nasilja. No, vidimo da i u tužilaštvima – zasad još uvek stidljivo – glavu dižu tužioci koji ne žele više da im ponižavaju profesiju. Pobuna se kapilarno širi kroz društvo i nema profesije koju nije zahvatila.”

DINKO ŠAKIĆ – MANIPULACIJA KOJA JE IZAZVALA SALVE PRETNJI

Na društvenim mrežama i u prorežimskim tabloidima se u martu 2024. proširio isečak Gruhonjićevog gostovanja na festivalu Rebedu u Dubrovniku, montiranom tako da zvuči kao da je novinar ponosan što deli ime sa komandantom koncentracionog logora Jasenovac – Dinkom Šakićem.

Od tada Gruhonjić svakodnevno dobija jezive pretnje i živi pod stalnim rizikom za svoju i bezbednost svoje porodice.

Video je, međutim, manipulativno montiran, a istina – sasvim drugačija.

On je tada ironično rekao:

„Pa su mi čak izmislili ime Sabahudin, iako ja imam jedno lepo ime, Dinko, kao Dinko Šakić.”

„Ni u jednom trenutku Gruhonjić ne pominje da je ‘ponosan’ što ima isto ime kao Šakić, već govori o imenu koje su mu maliciozno dali njegovi neistomišljenici – Sabahudin, a koje aludira na njegovo eventualno muslimansko poreklo – iako su, po njegovim rečima, mogli da se zadrže i na njegovom pravom imenu, Dinko, pošto se ono može zlobno povezati sa ozloglašenim hrvatskim komandantom“, pisalo je Raskrikavanje.

Tekst prenet sa portala Cenzolovka.

Autorka: Danica Đokić

+